Predrasude vezane za smještaj u domu za starije

Imate potrebu za smještaj u dom? Kakav dom želite, kakvi se domovi nude, što nude.

Odabir najboljeg doma nikako nije jednostavan zadatak. Ponajprije zato što tražitelji doma obično nemaju jasnu viziju koje su im usluge potrebne niti što mogu očekivati ili zahtjevati. Također postoje i brojne predrasude u odnosu na smještaj i usluge domova u Hrvatskoj.

Neke od najučestalijih predrasuda su:

Predrasuda 1.

Na našim prostorima je uvriježeno mišljenje kako se u dom smještaju samo ''beskućnici'', ''oni koji nemaju nikoga'', ''umiruće osobe'', ''napušteni''.

Pojašnjenje: nekada mreža socijalne nije bila ovako razvijena i obično se starije ljude koji su bili bolesni ili nisu imali ''nikog svoga'' smještavalo u državne institucije koje su nazivane ubožnice ili svratišta. Danas Ustanove socijalne skrbi pružaju visokokvalitetne usluge utvrđene zakonskim okvirima u kojima je kvaliteta, raznovrsnost i dostupnost u socijalnom smislu bolja od one koju imaju starije osobe u vlastitim domovima.

Predrasuda 2.

Domovi se još uvijek nazivaju izrazima kao što su ''ubožnice'', ''umirališta'' ili ''nužno zlo''.

Pojašnjenje: Danas se sve više starijih osoba odlučuje za smještaj u domu iako posjeduju vlastitu nekretninu i imaju djecu koja bi se eventualno mogla skrbiti za njih. Ovdje su nabrojani samo neki razlozi kao što su produljenje životne dobi, potreba za aktivnijim životom u starosti, individualizacija društva i dr. Također domovi osim klasičnog smještaja (stambenog) za koje se starije osobe sve više odlučuju (predbilježavaju) imaju i tzv. stacionare ili jedinice pojačane njege za teško pokretne osobe, koje trebaju stručnu medicinsku skrb i nadzor kroz 24 sata.

Predrasuda 3.

Državni dom je bolji od privatnog.

Pojašnjenje: Državni domovi imaju dužu tradiciju i društvo je u tom pogledu naviklo na taj smještajni oblik socijalne skrbi, dok su prvi privatni domovi uglavnom osnovani u posljednjih deset do petnaest godina, otkad je uspostavljena zakonska osnova za takve Ustanove. Također javnost nije dovoljno osvještena u pogledu nazivlja domova za starije. Kvaliteta skrbi ovisna je o uslugama koje pojedina ustanova pruža i od usluga koje potencijalni korisnik očekuje. Nažalost, svjedoci smo kako samo tragični događaji dospijevaju u javnost i kako se tada govori o nekom ''privatnom domu'', za koji je upitno da li je uopće Dom za starije osobe.

Predrasuda 4.

Privatni domovi su svi isti.

Privatni domovi kojih ima vrlo malo, imaju osnivače koji imaju vlastitu viziju i strategiju obavljanja djelatnosti. Privatne domove kao i druge privatne institucije treba promatrati kroz prizmu njihovih osnivača. Ukoliko su osnivači ili ravnatelji tih ustanova stručnjaci na tom području, koje u Hrvatskoj nažalost vrlo malo, pružena usluga biti će na visoko profesionalnoj razini, do onih ''pružatelja usluga'' koji sa strukom nemaju nikakvih dodirnih točaka.

Predrasuda 4.

Smještaj u državnom domu je besplatan, a u privatnom se plaća.

Smještaj u državnom domu se također plaća, jedan dio se subvencionira iz državnog proračuna, a drugi dio plaćaju korisnici ovisno o vrsti pokretljivosti, vrsti komoditeta soba i drugih dodatnih usluga. U privatnim domovima naknadu u cijelosti plaćaju korisnici, bez subvencije iz državnog proračuna. Cijena usluge je uglavnom ista ili veća u državnom domu, ali ju javnost ne percipira na taj način.

Predrasuda 5.

Ima jako puno domova.

Ima puno ''pružatelja usluga'', ali ima malo Domova za starije osobe, koje usluge pružaju profesionalno na temelju tehnoloških i stručnih dostignuća.

Postoje prednosti i nedostaci za smještaj u domu za starije i nemoćne, no kada se pokaže potreba za takvom vrstom skrbi onda se obzir uzimaju brojni činitelji. Percepcija kvalitete i vrsta smještaja ovisna je o željama, potrebama i mogućnostima korisnika.