Bolnička infekcija MRSA
MRSA (Methicillin Resistant Staphylococcus Aureus) je skraćeni naziv za bakteriju koja je razvila imunost na meticilin te ju kao takvu svrstavamo u grupu uzročnika bolničkih infekcija.
MRSA je bakterija koja se obično nalazi u bolničkim uvjetima.
Infekciji su sklonije osobe slabijeg imuniteta te osobe kojima se izvode invazivni dijagnostički i terapijski zahvati.
Najčešći način prijenosa bakterije je putem nečistih, kontaminiranih ruku, tkanina ili pribora. MRSA se ne prenosi zrakom, ali je obavezno nošenje maske za nos i usta ukoliko se dolazi u doticaj sa osobama kojima su inficirani dišni organi.
Razlikujemo dva stupnja prisutnosti bakterije u ljudskom organizmu.
Jedan je kolonizacija, a drugi infekcija.
Kolonizacija podrazumijeva prisutnost bakterije u određenoj koncentraciji i kao takva ne predstavlja rizik za zdravlje, ali je mogući izvor zaraze.
Osoba sa MRSA kolonizacijom može se otpustiti na liječenje u kućnim uvjetima uz određene mjere zaštite. Osobi se preporuča redovito održavanje osobne higijene, odvajanje odjevnih predmeta oboljele osobe te njihova termička obrada.
Mjere zaštite ovise i o mjestu kolonizacije.
Infekcija predstavlja direktan rizik za zdravlje i prisutni su klinički znaci i simptomi bolesti. Simptomi mogu varirati od blage infekcije do prodora bakterija u krvotok, sepse.
Sepsa i pneumonija uzrokovane ovom bakterijom imaju vrlo visoku smrtnost.
MRSA se vrlo lako odstranjuje iz okoline, uobičajenim postupcima dezinfekcije i sterilizacije, ali ju je teško liječiti izvan bolničkih uvjeta.
Razlog tome je kako se djelotvorni lijekovi prpisuju isključivo u bolnici u obliku injekcija, te je potrebno posebno odobrenje Komisije za bolničke infekcije.
Liječnik obiteljske medicine nije u mogućnosti propisati takav lijek. Kada se mikrobiološkom analizom utvrdi infekcija, propisuje se lijek. Kako bismo provjerili učinkovitost lijeka, nužno je učiniti još tri mikrobiološke analize. Tek nakon tri negativne analize, može se reći kako je infekcija u potpunosti izlječena.
To naravno ne isključuje mogućnost ponovne infekcije ili kolonizacije istom bakterijom, čak i neposredno nakon izlječenja.
U prevenciji širenja infekcije važno je poduzeti sve uobičajene mjere zaštite, te poduzeti mjere izolacije u slučaju potvrđene infekcije.
Također je nužno educirati oboljelog, obitelj i sve posjetitelje sa posebnim protokolom ponašanja unutar prostora u kojima borave oboljele osobe.
Prevencija je uvijek najbolja mjera zaštite.
