Inkontinencija urina

Inkontinencija urina je nekontrolirano otjecanje urina bez voljne kontrole mokraćnog mjehura. Smatra ju se čestim i neugodnim problemom.

Inkontinencija urina nije bolest već simptom.

Može varirati od povremenog ''bježanja'' urina kod kašljanja ili kihanja do snažnog osjećaja za uriniranjem do toga da osoba ne stigne do toaleta na vrijeme.

Inkontinencija se prema simptomima dijeli u nekoliko skupina.

Stres inkontinencija, nastaje zbog povećanja intrabdominalnog tlaka prilikom kašljanja, kihanja, vježbanja ili podizanja teških predmeta.

Nastaje kada se mišić koji zatvara mokraćni mjehur slabije steže, pa nedovoljno zatvara uretru i urin istječe.

U žena ove promjene može izazvati trudnoća, porođaj ili menopauza.

U muškaraca se može javiti nakon odstranjenja prostate.

Urgentna inkontinencija, javlja se kao iznenadna, jaka potreba za uriniranjem praćena nemogućnošću zadržavanja urina. Stezanje mokraćnog mjehura daje upozorenje kako je potreba za uriniranjem neodgodiva u nekoliko sekundi do minute.

S ovom vrstom inkontinencije potrebno je urinirati češće uključujući i noć.

Najčešće je uzrokovana urinarnom infekcijom, iritacijom mjehura ili poteškoćama sa eliminacijom stolice.

Može ju uzrokovati Parkonskonova i Alzheimerova bolest, moždani udar i druge bolesti živčanog sustava kao i Multipla skleroza.

Preljevna inkontinencija, naziva se ukoliko urin učestalo i stalno kaplje, što je nemogućnost pražnjenja mokraćnog mjehura u potpunosti. Ponekad se javlja osjećaj kako se mokraćni mjehur ne može isprazniti u potpunosti, a za vrijeme uriniranja mlaz je slab.

Ovaj se oblik inkontinencije javlja kod osoba sa oštećenim mokraćnim mjehurom, smanjenom prohodnošću uretre ili oštećenjem živaca zbog dijabetesa, multiple skleroze ili oštećenja leđne moždine. Kod muškaraca je također povezana sa problemima prostate.

Mješovita inkontinencija, opisuje se kod javljanja više od jednog tipa simptoma, na primjer kod kombinacije stresne i urgentne inkontinencije.

Funkcijska inkontinencija, javlja se kod osoba starije životne dobi, koji su inkontinentni zbog fizičkih ili psihičkih nedostataka koji onemogućuju stizanje do toaleta na vrijeme. Na primjer osoba sa težim oblikom artritisa nije u mogućnosti skinuti odjeću dovoljno brzo ili kada osoba zbog fizičke nepokretljivosti nije u stanju dovoljno brzo doći do toaleta.

Potpuna (totalna) inkontinencija, ovaj izraz se upotrebljava za imenovanje kontinuiranog curenja urina, danju i noću, ili povremeno nekontrolirano otjecanje velike količine urina.

Ukoliko urinarna inkontinencija utječe na svakodnevne aktivnosti potrebno je posjetiti liječnika obiteljske medicine. U mnogim je slučajevima potrebno samo promijeniti navike ili jednostavnim medicinskim liječenjem zaustaviti inkontinenciju.

Uzroci privremene inkontinencije mogu biti:

uzimanje veće količine alkohola stimulira mokraćni mjehur i djeluje na pojačano lučenje urina (diuretik);
povećan unos tekućine, posebice u kratkom vremenskom razdoblju;
veće količine kofeina također imaju diuretički učinak;
iritacija mokraćnog mjehura koju mogu uzrokovati gazirani napitci, jake kave i čajevi, umjetna sladila, napitci na bazi kukuruza, hrana i tekućine jakih začina, kao citrusi i rajčica;
lijekovi, npr. lijekovi za srce i visoki tlak, sedativi, mišićni relaksansi;
infekcije urinarnog trakta;
opstipacija (ne redovita eliminacija stolice)

Visokorizični činitelji za pojavu inkontinencije su:

spol, u žena se češće javlja stres inkontinencija, a također je povezana sa stanjima trudnoće, porođaja i menopauze. Kod muškaraca je rizik povezana sa problemima prostate i najčešće se javlja urgentna i preljevna inkontinencija;
starija životna dob je najčešći rizični faktor no samo dob nije razlog za inkontinenciju, ona je normalna pojava samo u dojenačkoj dobi;
prekomjerna težina povećava mehanički pritisak na mokraćni mjehur i mišiće u okruženju što ih čini slabima i omogućava otjecanje urina čak i pri kihanju;
pušenje uzrokuje kroničan kašalj što dovodi do stalnog naprezanja mokraćnog mjehura i slabljenja mišića koji zatvaraju mokraćni mjehur kao i kontrakcije samog mjehura;
bolesti kao što su bolesti bubrega i dijabetes mogu dodatno povećati rizik.

Pojava inkontinencije urina uzrokuje promjene u svakodnevnim aktivnostima te na taj način može utjecati na socijalno ponašanje osobe u koje su uključene poslovne obveze , rekreativne ali i intimne aktivnosti. Stoga je od velike važnosti problem na vrijeme podijeliti sa liječnikom obiteljske medicine.

Metode liječenja prema zdravstvenim preporukama Mayo Clinic, se kreću od:

promjene ponašanja, tehnika treninga mjehura, posebna primjena tekućine i hrane;
fizikalne terapije i jačanja mišića dna zdjelice (Kegelove vježbe), električne stimulacije;
lijekova, antikolinergici (Ditropan, Detrol, Enablex, Toviaz, Vesicare, Sanctura), topički estrogeni, također se još korite Tofranil i Cymbalta;
medicinskih pomagala kao što je uretralni umetak ili prsten (PES-uh-re);
intervencijska terapija koja obuhvaća aplikaciju tvari koje mehanički pomažu zatvaranju uretre, terapija Botulinumom (Botox), ugradnja živčanog stimulatora koji kontrolira sakralne živce;
kirurške metode.

Ukoliko niti jedna od ovih metoda ne pomogne, tek tada se preporuča kontinuirana upotreba pomagala za inkontinenciju kao što su ulošci i pelene različitih oblika i moći upijanja.

Osobito važnim se smatra osobna higijena te primjena profesionalnih preparata (medicinske kozmetike) za njegu kože genitalne regije kod inkontinentnih osoba. Funkcija tih preparata je da kožu dezinficiraju, uklanjaju neugodne mirise i njeguju s obzirom kako se radi o posebno osjetljivom dijelu kože.

Zapamtite: